A-HR reprezentacija za SP 2010

Imaš pravo, my bad... Nemojte samo molim vas nikog s šundovom uspoređivat, to je stvarno uvreda...

Ljudi moji Volim košarku i zato ću bit svrsishodno oštar prema našima.
Pitam s što mi radimo uopče svi ovih godina na natjecanjma? Igramo košarku, natječemo se? S kim, sami sa sobom očito. Svih ovih godina u igri se javljaju jedne te iste greške i ništa, opet ispočetka.Zar nikome nije stalo da ppravi greške u igri, u igračima? Imamo u obrani rupa ko švicarski sir, napad, nam se svodi na "šutni tricu na brzinu (jel ionako ne znamo igra za 2 poena), spori smo, krečemo se sporo, naivno nasjedamo na greške i brzopleto. Drugi dođu i isšutiraju nas na žmirečki  sa svih pozicija, otvore si prazan prostor , jel mi nikog ne čuvamo, kao da imamo 3 igrača u igri.
Di su ti treninzi šuta, snage, brzine?Analiza protivnika, tarženje njihovih rupa u igri, neki psiholog, motivator. Ili smo jednostavno nesposobni zabilo što.? Nismo, samo treba malo više rada i želje.
Iako nemam trenerskog iskustva, da sam izbornik i trener  repke, kondicijski, eh što bi se radilo (jer i sam samcat sam radio naporne treninge , šutirao,vježbe agilnosti, soka, eksplozivnosti-i isplatilo se jer sam uvjek u tome  postigo što sam si zacrtao- i sl. više nego što  to naši rade) i imao bi bar 2 pobjede više nego ostali izbornici (hehe). Nemamo ljudi onaj motorza naprijed-u leru smo. NA pobjede treba gristi, ako nekog pobjeđuješ s 20 razlike-mi se opuštamo na kraju (kao još malo do kraja pa idemo lagano se za**avat). nema toga.Moto treba bit"ako pobjeđujem s 20 razlike ,a ima  vremena do kraja tekme- znači možemo i sa 30 razlike.

Zahvaljujem na prostoru za izjašnjnje i kratki osvrt i nadam se da ima onioh koj se slažu s mnom- javite se komentirajte

Kuki ža mi je, ali za**a si se.
Gdje si ti vidio da mi imamo trenera?
Je li ti neka osoba kod naše klupe sličila na trenera košarkaške ekipe?
Nemamo mi ni trenera odnosno izbornika niti stručni stožer.

Izvorno objavio/la steal http://kosarka.hr/main.asp?dir=news&newsid=34972 ova budala i ne zna što govori,a ako zna,može ga biti sram.Za pobijedit Tunis i Iran nije se trebalo ni sastajat,a igrači su mogli biti bilo koji iz hrvatskih klubova.I to mu je kao neki cilj....Poserem mu se na cilj.

Ali vrlo profinjeno Dzouk kaze da medju 16 vise nema slabih ekipa, tako sebi i svom "uspjehu" dize cijenu. Nes ti uspjeha, dobit Tunis koji u sastavu ima 10 poluamatera i Iran bez dva od tri najbolja igraca. Te bi ekipe dobio svaki hrvatski prvoligaski klub, oni jaci i bez pomoci stranih igraca - pa ih se moglo poslat kao repku, a rezultat bi bio isti.

Moglo bi se sada reci da Dzouk mistificira, ali on jednostavno laze. Medju 16 ima lakih protivnika: Hrvatska, Francuska, Australija, Angola, Novi Zeland i nadasve Kina. Ima i sasvim prosjecnih momcadi kao sto su Litva i Rusija, jedva nesto boljih Brazila i Slovenije, a Grcka i Spanjolska su u losoj formi (ali ne diraj lava dok spava). Ali realno ima cak 6 dosta losih ekipa, a i vecina ostalih ne igra bajnu kosarku. Prvenstveno je to posljedica toga sto vecina najboljih igraca koji igraju u NBA nije tu, plus je mnogo onih koji igraju u Evropi otkazalo zbog raznih razloga. Uz to, kvaliteta svjetske kosarke je koncentrirana u desetak zemalja koje istovremeno i ozbiljno strucno rade i imaju dovoljno talentiranih igraca, kad se dvoje spoji onda te selekcije isplivaju na vrh. Veliki je jaz izmedju 7-8 najjacih evropskih selekcija plus 2-3 najjace americke, kvalitativni je ponor izmedju tih desetak  najjacih spram ostalih 190 i nesto clanica FIBA. Ovdje u Turskoj cak nema ni 10 stvarno jakih ekipa jer neke zemlje poput Slovenije i Litve trenutno mogu skucati 12 dobrih igraca, neke kao Rusija ili Portoriko tek 8-9, pa cim im kao ovdje fali nekoliko boljih igraca vise ne spadaju u sam vrh i kandidate za medalju.

Tako da bit 11. na svijetu ili 9. u Evropi nije uopce tesko biti, to je kao da osvojis challenger u Zagrebu - ali zbog tog velikog kvalitativnog jaza  uzet medalju je kao osvojit Wimbledon, em si u jednoj posve drugoj klasi, em si medju najboljima u toj visokoj klasi. Mi se stalno zavaravamo nekim nesretno izgubljenim cetvrtfinalima, ali ako izuzmemo 2005 (kad je Spahija sjajno spojio Vujcica i Giriceka koji su tada bili u naponu snage s tada nadolazecim klincima Ukicem, Planinicem, Tomasom i Popovicem) mi smo se nekako dokoturali do tih cetvrtfinala zahvaljujuci sretnom zdri**u i/ili ozljedama u drugim repkama. Zavrsili bismo u rangu 5. do 8. mjesto, umjesto 9. do 13. , jednu precku vise od necega sto uopce nije tesko ostvarit (i gdje smo bili od 1995 do 2004). I to smo vise sretno nego spretno to postizali. Nismo mi nesretno gubili cetvrtfinala, mi smo jednostavno odlazili jednu precku vise nega sta vrijedimo (u top 8 umjesto u top 16), ali dve precke (u top 4 umjesto top 16) bi stvarno bilo previse - u knockout turnirma kad tad se naidje na nekog od onih iz najjace klase. Sad kad nam je savez totalno u qrcu, a "strucno vodstvo" takvo da bi bolje igrali da ga uopce nema i da se igraci sami dogovoraju, onda nema ni te jedne precke vise, nema sanse za bolje od top 16, tu se jos uspijevamo ugurat jer imamo puno visokih ljudi iz dinaridskih krajeva, a kao nacija smo talentirani za sportove s loptom.

Ono sto sve frustira je taj osjecaj da bismo mi mogli vise. Taj kolektivni osjecaj proizilazi iz sjecanja na toga da je nekad postojala jugoslavenska skola kosarka, jedna od boljih u svijetu, od koje su mnogi ucili, ukljucujuci i danas u Evropi dominantne Spanjolce. I vidimo da kod Srba ta skola jos donekle funkcionira, nakon raspada Jugoslavije kontinuitet kosarkaske skole se donekle odrzao u Srbiji, tamo se sustavno radi kako s mladim igracima, tako i mladim trenerima. Osjecaj da je cetvrtfinale "samo cetvrtfinale" (a nije samo, super je) je prisutan i stoga sto se jos uvijek radjaju talenti koji se jos uvijek donekle izbruse u manjim i vecim klubovima, cak i supertalenti poput Daria Sarica. Ali za razliku od Srbije kod nas nema nikakvog kontinuiteta, sustav postoji samo na papiru - dobri treneri i dobri igraci o kojima se lupeta u HTV-ovim pre-game i post-game bljuvotinama od emisija su plod slucajnosti. Spahija i Perasovic su se sami skolovali po inozemstvu, nisu oni vrh neke sante hrpe kvalitetnih trenera koje je proizveo neki sustav. Dario Saric je rezultat rada njegovih roditelja (kao u obiteljima Kostelic, Ivanisevic, Vlasic ...), Antu Tomica je Kunce slucajno pronasao, nisu nadjeni nekim sustavnim skautiranjem od strane saveza, danas se bolje skautira u Hercegovini (zapadnoj Hercegovini) nego u Hrvatskoj. Kod nas sustava nema, nestao je, kao kad tajkun kupi dionice privatizirane tvornice samo zato da bi je srusio i krug poduzeca pretvorio u gradjevinsko zemljiste. Ostala je samo gola ledina, trebalo bi skoro sve iznova izgraditi, na nivou smo gdje je bila Angola prije 30 godina - imamo mladih talenata ali nemamo nista drugo - skoro svu kosarkasku infrastrukturu treba izgraditi. A zato treba novca, volje i znanja, te vremena to jest strpljenja. Ja nemam ni novca, ni volje (osim za pisanje predugackih postova i zestoko ktritiziranje), ni znanja (barem ne kosarkaskog). Nazalost, cini se da u ovoj truloj drzavi nitko nema ni novca za ulozit u kosarku, ni volje za izgradit novi sustav, ni kosarkaskog znanja.

Izvorno objavio/la sven Molim da se ipak jednog košarkaša (Planinić) ne dovodi ni u kakvu vezu s jednim trupcem (Šundov). Planina sigurno nije dosad igrao za Tau i Cska i sad za Kimki i to za te pare zato kaj lijep... Čovjek je ozlijeđen i nije spreman, a takav je sasvim prosječan i on to priznaje. On je tip igrača koji zavisi od svojih fizikalija. To se oduvijek znalo... Malo ste pretjerali...

pa dobro koji su ga vrag poveli kad je ozljeđen....puna mi je kapa vise slusanja "on jos nije u dobrom tonusu" ili "mora da je ozljeda ostavila traga".....